Igračka



Decembarska noć.
Napolju je hladno.

Bio je sasvim običan dan,
Te noći si ušla u moj san.

Ušla sasvim slučajno.
Ušla sasvim nečujno.

Naivan sam bio.
Olako te shvatio.

Dušu si mi uzela,
Srce zarobila.

Dok sam trepnuo.
Već je bilo kasno.
Navučen na tebe sam bio jasno.

Bio sam ti…
I sve.
I ništa.
Bio sam samo igračka.
Igračka sa rokom trajanja.

Nije te bilo dugo.
Nije te bilo nikako.

Opet si sasvim slučajno ušla u moj san.
I opet sam te olako shvatio.
Naravno, jasno je kao dan.
Navučen sam opet bio ja.

Ceh sam jednom platio.
Grešku opet ponovio.

Samo ovog puta.
Igračka necu biti ja..

Ili cu tebi biti sve.
Ili neću biti ništa.

Stefan Nešić


Коментари

Популарни постови са овог блога

Misli

Svete moj, gde li si sada?

Čarobne reči